MATIJA GUBEC

 

Bilo je toplo. A na Markovu trgu je padao snijeg. Trčala sam kao luda poslije škole jer sam željela stići na snimanje «Seljačke bune». Tata je sjedio na željeznom stolcu, imao je užarenu krunu na glavi. Snimalo se pogubljenje Matije Gubca. Pirotehničar je zapalio vatru. Sve je planulo. Plamen je zahvatio kosu mojega oca. On se nije pomaknuo. Bio je vezan. I usta vezanih. Gledala sam zapanjeno. Nisam mogla ni povikati. Svi su se ustrčali, tata je gorio. Počeli su ga gasiti, krpama, odjećom.

 

On se nije pomaknuo.

 

Požar je ugašen. Scena se ponovno snimala. Pa opet. I opet. I opet. I opet. A tata se cijelo to vrijeme uopće nije pomaknuo.

 

Samo je jezivo zurio.

 

Moj je tata bio genijalan Matija Gubec. Bila sam izvan sebe od ponosa.